piše: Melita Petrović mag.pharm.
Povijest ljekarništva u Hrvatskoj, pa tako i u Zagrebu, iznimno je bogate i duge tradicije. Ljekarnička baština Zagreba predstavlja neodvojiv dio povijesti i razvoja grada jer su, uz svoju primarnu svrhu, ljekarne znatno pridonosile kulturi života i urbanoj arhitekturi 19. i 20. stoljeća. Kako su ljekarnici bili utjecajni i imućni građani, ljekarne su otvarali uobičajeno u prizemlju svojih raskošnih zgrada. Obično su gradili zgrade na uglovima velikih ulica, takozvane uglovnice, pa iz povijesti zagrebačkih ljekarni postoje još relativno očuvane ljekarne čijoj se arhitekturi i unutarnjem uređenju i danas divimo.
Ljekarnička mreža u gradu Zagrebu počela se razvijati krajem 19. stoljeća, a u 20. stoljeću razvijala se usporedo sa širenjem grada, a razvoj je pratio geografske i demografske kriterije čime je stanovništvu bila omogućena bolja dostupnost lijekovima.
Na području Trešnjevke, koja se od davne prošlosti nazivala "radničkim kvartom", u zgradi na uglu Trešnjevačkog trga, na tadašnjoj adresi ulica Rade Končara (danas Ozaljska ul.1) osnovana je ljekarnička organizacija Ljekarna Trešnjevka.
Poplava u Zagrebu 1964. godine pogodila je trećinu grada, a Trešnjevka je bila među naseljima koja su najviše stradala. Nakon poplave, razvijala se općina Trešnjevka, a s njom i Ljekarna Trešnjevka. Imala je dobru kadrovsku strukturu i u skladu sa propisima razvijala je struku u svim dijelovima ljekarništva (izrada galenskih i magistralnih pripravaka, analitički laboratorij..).
Osamdesetih je u ljekarni bila smjena generacija, dosta starijih kolega od kojih smo učili kako se u praksi provodi ljekarništvo, odlaze u mirovinu, zapošljavaju se mladi farmaceuti i farmaceutski tehničari, počinjemo razvijati struku u pravcu svjetskih trendova modernog ljekarništva.
U sjećanju su nam i specifičnosti ovoga kvarta – obrtnici, trešnjevačke puce i fakini, kumice s placa, kino, trešnjevačka NAMA, kultna gostiona „Dvije lipe"…Pamtimo i stalne pacijente sa svojim posebnim zahtjevima, a posebno velike gužve subotom kada se tradicionalno išlo na plac, a usput i u apoteku. Bilo je to vrijeme prije novih tehnologija, komuniciralo se pismima, odgovarali smo na pitanja (bilo je i šaljivih koje još danas čuvam za uspomenu) i po potrebi slali lijekove poštom..
„Siđete na jednoj od šest tramvajskih stanica. Obavite posao i vratite se. I nećete saznati ništa." Početni su to stihovi Trešnjevačke balade poznatog Trešnjevčana Zvonka Špišića, našeg susjeda i redovitog pacijenta, u kojoj se prepoznaje posebna atmosfera ovoga kvarta iz davnih vremena kojih se još sjećaju oni koji su tamo živjeli ili radili.
1996. odlukom Gradskog poglavarstva, Ljekarna Trešnjevka (osim proizvodno-galenskog laboratorija) ušla je kao sastavnica u Ljekarnu Zagreb te postaje zdravstvena ustanova - Gradska ljekarna Zagreb koja kao najveća ljekarnička ustanova u gradu, djeluje i danas.