Dijabetes - bolest i liječenje
Dijabetes melitus ili šećerna bolest je kronična bolest iz sklopa metaboličkog sindroma koja jesve učestalija u cjelokupnoj populaciji svijetai Hrvatske. Adekvatno liječenje dijabetesa ima veliku važnost za zdravlje pojedinca, ali i za ekonomsko opterećenje zdravstvenog sustava i cjelokupnog društva.
Dijabetes je bolest koja ima dva tipa, Dijabestes melitus tipa I i II. Dijabetes tipa I je rjeđi oblik od kojeg boluje 10% bolesnika, dok od dijabetesa tipa II. boluje 90% bolesnika i na pojavnost ovog tipamožemo značajnije utjecati.
Dijabetes tipa I. je najčešće nasljedno uvjetovana bolest ili je posljedica infektivne bolesti kod koje dolazi do napada imunosnogsustava na vlastite β-stanice Langerhansovih otočića gušterače. Bolest nastaje kao posljedica razaranja β-stanica gušterače, te time prestaje izlučivanjeinzulina. Javlja se čestou dječjoj dobi i sam nastup bolesti je nagao. Ako se bolest ne prepozna na vrijeme dolazi do ketoacidoze,kome i smrti. Liječenje ovog tipa bolesti obuhvaća terapiju inzulinima odgovarajućeg djelovanja uz prilagodbu načina života. Od kraja 1980.-tih koriste se inzulini proizvedeni rekombinatnom tehnologijom dok su se ranijekoristili inzulini životinjskog podrijetla.
Image by Tesa Robbins from Pixabay
Dijabetes tipa II. ili o inzulinu neovisni dijabetes melitus se u prosjeku javlja nakon 30 godine života irazvija se postupno. Najčešće se otkrije prilikom liječničkih pregleda slučajno s obzirom da simptomi bolesti nisu toliko uočljivi pacijentima da bi se sami javili liječniku zbog dijabetesa već zbog drugih problema. 20% do 30% osobau trenutku dijagnoze ima razvijene komplikacije dijabetesa. Komplikacije na svim organima nastaju zbog povećanog osmotskog tlaka glukoze u krvi i poremećaja metabolizma stanica. Komplikacije uključuju oštećenja vida, bubrega, osjeta na ekstremitetima, razvoj jake boli,poremećaj svijesti, poremećaj srčanog ritma, otok udova, probleme s mokraćnim, spolnim i probavnim sustavom, sklonost infekcijama posebno sluznica. Neliječeni dijabetes tipa II. uzrokuje, sljepoću, ulceracije (dijabetičko stopalo) i znatno skraćuje životni vijek.
Nastanakbolesti vezan je uz dva primarna poremećaja: perifernu inzulinsku rezistenciju i oštećeno lučenje inzulina. Periferna inzulinska rezistencija je smanjena osjetljivost perifernih tkiva na inzulin. Debljina, fizička neaktivnost i nasljeđe su glavni faktori u nastanku inzulinske rezistencije. Nakon obroka raste razina glukoze u krvi te gušterača luči inzulin. Inzulin ne aktivira u dovoljnoj mjeri transportere glukozei ne dolazi do ulaska glukoze u stanice. Kao posljedica gušterača kompenzira slabu aktivnost inzulina pojačanim lučenjem inzulina te nastaje hiperinzulinemija. Zbog dugotrajnog pojačanog lučenja inzulina β-stanice gušterače se iscrpljuju te razina izlučenog inzulina opada.
Terapija dijabetesa tipa II. ovisi o kliničkoj slici pacijenta. Terapija počinjes smanjenjem tjelesne težine, prilagodbomprehrane i adekvatne tjelesne aktivnosti (hodanje i dr.). Početak farmakološkog liječenja u pretilih bolesnika koji su razvili inzulinsku rezistenciju su neβ-citotropni lijekovi (lijekovi bez djelovanja na β-stanica Langerhansovih otočića gušterače: metformin i akarboza. Kada je lučenje inzulina oslabljeno daju seβ-citotropni lijekovi koji pojačavaju lučenje inzulina. To su derivati sulfonilureje, glinidi, glitazoni, inhibitori dipeptidil-peptidaze 4.Kada je manjak inzulina toliko velik da se ne da nadomjestiti lijekovima prelazi se na nadomjesnu inzulinsku terapiju. Hipoglikemija je najčešća nuspojava primjene inzulina, a najteži oblik hipoglikemije jehipoglikemijska koma. Da se spriječi hipoglikemija ubolesnika s lošijom regulacijom nivoa glukoze u krviprimjenjuju se posebni kompleti s potkožnominjekcijom glukagona.
Photo by Trang Doan from Pexels
Savjetovanje osoba oboljelih od dijabetesa s ljekarnicima je bitno jer je većina bolesnika starije životne dobi ili već imaju neku drugu bolest npr. kardiovaskularne bolesti. Problem predstavlja i prihvaćanje bolesti do tada „zdravima" osobama. Dijabetes zahtjeva veliki angažman bolesnika vezan uz način života. To uključuje odgovarajuću prehranu (piramida zdrave prehrane), dovoljnu tjelesnu aktivnost, samokontrolu stopala zbog mogućih ulceracija ili gangerene, kontrolu razine šećera u krvi i odgovarajuću terapiju. Važno je otkriti osobe koje još ne znaju da imaju šećernu bolest, a u tome veliku pomoć predstavljaju upitnici o zdravstvenom statusu (debljina, ostale bolesti) i obiteljska anamneza (pojava šećerne bolesti u bliskih članova obitelji).
Liječenje dijabetesa melitusa je terapijski proces koji zahtijeva visoku suradljivosti pacijenta. U tome procesu pomažu ljekarnici. Unatoč dostupnim informacijama mnogi pacijenti ne prepoznaju vlastiti rizik razvoja dijabetesa. Mnogi pacijenti se ne pridržavaju terapije ili ne razumiju ulogu pojedinog lijeka u terapiji. Važnost stručnog savjetovanja je objasniti pacijentu rizik razvoja dijabetesa i na sumnju u postojanje dijabetesa pacijenta uputiti liječniku. Pacijente koji imaju otkriven dijabetes savjetovanjem se može poučiti o ispravnom mjerenju šećera u krvi, važnosti tjelesne aktivnosti i adekvatne prehrane (piramida prehrane) i kontroli pojave dijabetičkog stopala.
Savjetovanje pacijenata s ljekarnikomje načinpribližavanja pacijenta i ljekarnika, tepotvrđuje ulogu ljekarne kao važnog dijela primarne zdravstvene zaštite; jerljekarna je mjesto gdje se često ostvaruje prvi kontakt pacijenta i zdravstvenog sustava.
Pripravci Galenskog laboratorija Gradske ljekarne Zagreb koji mogu pomoćidijabetičarima su pripravci za liječenje boli (neuropatske boli) (Mast protiv neuralgija i reume, Kofedon, pripravci Heparina),pripravci za regulaciju tjelesne težine (čajevi), pripravci zatretiranje uboda i ozljeda (masnica) (Burow gel i pripravci Heparina).
Jure Morović, mag. pharm., univ. mag. pharm. Razvoja lijekova
