Posttraumatski stresni poremećaj - PTSP
Posttraumatski stresni poremećaj (u daljnjem tekstu: PTSP) je kompleksan psihički poremećaj koji zahtjeva svestrani pristup liječenju. U skladu s tim terapijski pristup podrazumijeva psihosocijalne, psihoterapijske i farmakoterapijske (liječenje lijekovima) metode liječenja. Postoji jedna važna istina vezana za ovu temu, a to da oboljela osoba uvijek ima najviše koristi od individualiziranog pristupa liječenju, što uključuje i primjenu lijeka, ali i druge čimbenike poput podrške društva, dostupnost terapije, podrške obitelji u vidu psihološkog rada s obitelji oboljele osobe, posvećenost bolesniku i slično.
PTSP je jedinstven poremećaj u psihijatriji jer za njegov nastanak neophodan je vanjski uzrok u obliku traume koja podrazumijeva direktnu životnu ugroženost. (1)
PTSP je poznat odavno, ali je kroz prošlost imao drugačije nazive u medicini: veteranski sindrom (Korejski rat), vijetnamski sindrom (rat u Vijetnamu), šok od granate (Prvi svjetski rat), ratna neuroza i sindrom koncentracijskih logora (Drugi svjetski rat) te vojničko srce (Američki građanski rat). (2)
Osim izloženosti životno ugrožavajućoj traumi na razvoj PTSP-a svakako utječe genetska predispozicija, spol, dob, prijašnje doživljene traume, socioekonomski status i obrazovanje, pripadnost etničkoj manjini, obiteljska povijest psihijatrijskih bolesti, stupanj podrške društva nakon izloženosti traumi te kasniji životni stresori.
U ekstremne, životno ugrožavajuće stresne događaje ubrajaju se rat, teroristički napad, prirodna katastrofa, ozbiljna nesreća, fizički ili seksualni napad, fizičko zlostavljanje ili ozbiljno zanemarivanje u djetinjstvu, nasilje u kući ili obitelji...
Liječenje bolesti zahtjeva osim stručne pomoći i uključenost obitelji, a idealno bi bilo kada bi cijelo društvo bilo socijalno osjetljivo prema osobama s ovakvim poteškoćama. Bolest se kod nekih pojedinaca razvije neposredno nakon izloženosti traumi, dok je kod drugih potrebno više vremena (odgođeni PTSP). U svakom slučaju s liječenjem je najbolje započeti odmah po primjećivanju prvih simptoma. (3)
Osim složene terapije lijekovima, osobe oboljele od PTSP-a imaju puno koristi od psihoterapije, socijalno-društvene aktivnosti, raznih kreativnih radionica, boravka u prirodi i sportskih aktivnosti. Neki od simptoma koji su karakteristični za PTSP su: noćne more, uznemirenost, stalna sjećanja na dijelove ili cijeli traumatski događaj (tijekom spavanja ili u svjesnom stanju), neobjašnjivi strahovi i zabrinutost za budućnost, nepovjerenje prema sebi i drugima, krivnja, otuđivanje od bliskih osoba i šireg društva, nemogućnost uživanja u raznim aktivnostima čak i onima koji su prije veselile osobu. (3)
Borba s ovom bolešću svakako je zahtjevna i teška, ali uz dobru potporu i pridržavanje propisanoj terapiji (lijekovi i psihoterapija) svakoj osobi se može pomoći. Jednako tako bitna je sama kontrola bolesti kroz redovite odlaske liječniku te kontrola farmaceuta u ispravnosti korištenja terapije i napretka u liječenju.
LITERATURA:
1. Risbrough VB, Stein MB. Neuropharmacology special issue on posttraumatic stress disorder (PTSD): current state of the art in clinical and preclinical PTSD research. Neuropharmacology. 2012; 62(2):539-541
2.Arbanas, G. Metabolički sindrom u osoba s posttraumatskim stresnim poremećajem [disertacija]. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; 2013.
3. Caktaš, A. Primjena kvetiapina u neodobrenoj indikaciji za liječenje posttraumtskog stresnog poremećaja [specijalistički rad]. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet; 2018.
