Veliki intervju ravnatelja Gradske ljekarne Zagreb za stručni časopis Pharmabiz
Ravnatelj je između ostalog komentirao poziciju Gradske ljekarne Zgareb kao jednog od lidera na tržištu i koji je razlog tome: „ …smatram da Gradska ljekarna Zagreb posjeduje jedinstvene karakteristike koje nas izdvajaju od konkurencije, prvenstveno tu mislim na visoku stručnost naših kolegica i kolega, koja je poslovična već godinama u našoj ustanovi. Uz tradicionalne vrijednosti u pristupu brige o pacijentima koje njegujemo i koje naši pacijenti prepoznaju, to je po mom mišljenju najveća prednost u odnosu na konkurenciju"
Ravnatelj iznosi i osobno iskustvo, gdje se povratkom u ljekarništvo neugodno iznenadio uvidjevši da je danas posao ljekarnika opterećen nizom administrativnih zahtjeva, sve zahtjevnijim pacijentima i činjenici da se uloga ljekarnika još više obezvrjeđuje povećanoj liberalizacijom prodaje lijekova, za sada srećom „samo" bezreceptnih, kao i medicinskih proizvoda i medicinske kozmetike.
" Stječem dojam da uloga koju su ljekarnici i farmaceutski tehničari imali u društvu tijekom posljednje epidemije kolegicama i kolegama nikada do kraja nije priznata. Dok su brojne ordinacije i bolnice zatvarale vrata, ljekarne su bile otvorene i dostupne za sve kojima je trebala pomoć. To ne samo da se ne smije zaboraviti, već svi dionici u zdravstvenom sustavu trebaju priznati ulogu ljekarnika, pa bit' ću neskroman, kao najvažnijeg, najeduciranijeg i najdostupnijeg zdravstvenog djelatnika do kojeg možete doći sa ulice i čiji je savjet još uvijek besplatan. Takvih situacija će biti opet i htjet ćete imati preko puta nasmijanog i zadovoljnog ljekarnika, vjerujte mi.
Kadrovski problemi proizlaze iz svega gore navedenog. Dio ljudi ne želi raditi taj plemeniti posao iz jednostavnog razloga jer žele poštovanje na radnom mjestu, a neugodne situacije jer primjerice pacijent nije dobio što je zamislio do zahtjeva za izdavanjem terapije temeljene na zadnjoj gledanoj epizodi dr. Phila , su realnost. Kao što „Google doktor" muči liječnike, muči i ljekarnike, možda i više jer liječnika nije baš tako rutinski zamijeniti, dok negodovanje na ljekarnika ili zavitlati nešto preko pola oficine može bilo tko te tako „ispuhan" otići u drugu ljekarnu. Takvi incidenti, iako srećom još relativno rijetki, kad se dogode, psihički utječu jako na ljekarnike, stoga mislim da će budućnost upravljanja ljekarničkim kadrovima morati uključivati dugotrajne i kontinuirane osobne treninge s ciljem savladavanja sve kompleksnijih situacija sa vrlo zahtjevnim pacijentima.
Teško je gledati kako ljekarništvo klizi u smjeru trgovine zahvaljujući činjenici da je sama ljekarnička usluga izdavanja i savjetovanja obezvrijeđena uvredljivom naknadom od 1,35 eur po izdanoj kutiji lijeka, bez obzira na cijenu lijeka, kompleksnost uzimanja i doziranja, moguće nuspojave, pa samim time i kompleksnost savjetovanja pacijenata. Godišnje se u Hrvatskoj propiše više od 70 milijuna recepata. Pomnožite to sa 1,35 € i podijelite taj broj sa brojem ljekarnika (cca 3000) i farmaceutskih tehničara (cca 2000) u javnom ljekarništvu, ispadne da u prosjeku HZZO plaća uslugu izdavanja po zaposlenom 19 tisuća EUR godišnje. A godišnji trošak prosječnog ljekarnika sa 10 godina staža je oko 60.000 EUR dok je tehničara upola manji. Kako vidite, ljekarne i ljekarnici ne žive dakle od svog znanja i usluge koju pružaju, već su primorani okrenuti se rabatima proizvođača lijekova i marži na bezreceptni asortiman.
Sve u svemu, nije čudo što sve više farmaceuta odlučuje za neki alternativni put ljekarništvu. Osobno, sa preko dva desetljeća iskustva rada u multinacionalnim kompanijama nigdje nisam vidio takvu koncentraciju farmaceuta i liječnika u industriji, pogotovo marketingu i prodaji, kao kod nas i u susjednim zemljama" zaključuje Mr. sc. Marijo Vukušić, mag. pharm., ravnatelj Gradske ljekarne Zagreb.
Cijeli intervju pročitajte na
https://www.pharmabiz.hr/10123/visoka-strucnost-i-tradicionalne-vrijednosti-u-skrbi-o-pacijentima
