Liječenje želučanih tegoba

Gradska ljekarna Zagreb 

​KAKO RADI PROBAVA?

Organizmu je za normalan život potrebna hrana i voda.

Hranu u ustima sažvačemo i oblikujemo u kuglice te uz pomoć sline, koju izlučuju žlijezde slinovnice, započinje proces probave.

Slina sadrži mucin, protutijela i tvari za razgradnju polisaharida a probava se nastavlja brzim prolaskom hrane kroz jednjak i dolaskom u proksimalni želudac.

Spoj jednjaka i želuca čini sfinkter kardije koji funkcionira poput jednosmjernog ventila, kako se hrana i kiseli sadržaj ne bi vraćali iz želuca u jednjak.

Proksimalni dio želuca prvenstveno ima skladišnu funkciju, a napetost njegove muskulature regulira prelazak hrane u donji dio želuca gdje se intenzivno zbiva probava.

Tu se događaju procesi razgradnje proteina, probava masti i apsorpcija vitamina B12.

Probava hrane dovršava se u tankom crijevu pod utjecajem enzima gušterače i sluznice tankog crijeva.

​NAJČEŠĆE ŽELUČANE TEGOBE

Pod najčešće želučane tegoba svakako ubrajamo Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) koja je posljedica vraćanja želučanog sadržaja u jednjak.

Kao posljedica razvija se upala sluznice jednjaka i žareća bol.

Uzroci ove bolesti mogu biti smanjena napetost donjeg sfinktera jednjaka, smanjena peristaltika jednjaka, smanjena sposobnost neutralizacije želučanog sadržaja, uzimanje hrane s jakim začinima, vruća i hladna hrana, alkohol, kava, pića koja sadrže ugljik-dioksid, obilni obroci koji povećavaju intraabdominalni tlak i debljina.

Žgaravica je najizraženiji i najčešći simptom GERB-a, praćena nerijetko s povratkom želučanog sadržaja u jednjak i usnu šupljinu, što uzrokuje kiseo ili gorak okus u ustima. Manifestira se kao žareća bol koja nastaje u prsištu, a može seširiti u vrat, ždrijelo ili lice. Najčešće se javlja sat do dva nakon jela, osobito nakon velikih ili masnih obroka. Može se pogoršati u ležećem položaju. Želučana kiselina može izazvat ozbiljna oštećenja na sluznici jednjaka, glasnica, usne šupljine i nosa, te prouzročiti kronični kašalj, piskanje, promuklost, sinusitis, rinitis, čak i bronhospazam. Žgaravica koja je česta i uporna (tri mjeseca ili dulje) najčešće upućuje na simptom gastroezofagealne refluksne bolesti. Liječi se do prestanka simptoma.

Dispepsija je osjećaj boli ili nelagode u području gornjeg abdomena. Može se opisati i kao nepotpuna probava, nadutost, rana sitost, postprandijalna punoća, nagrizanje ili žarenje. Česti uzroci su peptički ulkus (čir), GERB, poremećaj motiliteta, neki lijekovi, te karcinom jednjaka ili želuca. No, u 60% slučajeva ne može se pronaći očit uzrok. Simptome svakako pogoršavaju stresne situacije, konzumiranje određene hrane i piće, te intolerancije na laktozu.

Gastritis je upala sluznice želuca prouzročena najčešće infekcijom (Helicobacter pylori), nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAIL), alkoholom, stresom i autoimunim procesima (atrofični gastritis). Mnogi slučajevi su asimptomatski, a mogu nastati dispepsija, žgaravica i GI krvarenje.

Peptički vrijed (ulkus, čir) je ogoljeli dio ili rana sluzniceprobavnog trakta, osobito u želucu (želučani vrijed) ili na prvih nekoliko centimetara dvanaesnika (duodenalni vrijed), koji prodire u mišićni sloj sluznice (muskularis mukoze). Gotovo svi vrijedovi su posljedica infekcije s Helicobacter pylori ili uzimanja NSAIL (tablica 1.).

LIJEČENJE

Želučane tegobe su vrlo česte i gotovo polovica populacije mjesečno iskusi neki oblik a najčešće - žgaravicu.

Dispepsija utječe na više od četvrtine opće populacije, od kojih mnogi imaju komplikacije i ozbiljne posljedice oštećenja sluznice.

Pacijenti se ponekad i sami liječe bez odlaska liječniku, jer su, zbog učestalosti oboljenja, dostupni učinkoviti bezreceptni lijekovi koji osiguravaju izlječenje i brzo ublažavanje neugodnih simptoma. Stoga su ponekad farmaceuti prvi stručnjaci kojima se pacijenti obraćaju za savjet i preporuku.

Antacidi, antagonisti histaminskih H2 receptora i inhibitori protonske pumpe lijekovi su prvog izbora u samoliječenju želučanih tegoba.

ANTACIDI su bezreceptni lijekovi koji neutraliziranjem želučane kiseline brzo dovode do smanjenja tegoba. Najčešće sadrže anorganske soli, uglavnom natrij karbonat, kalcij karbonat, aluminij hidroksid ili fosfat, te magnezijeve soli (hidroksid, karbonat, trisilikat). Te komponente reagiraju sa želučanom kiselinom tvoreći sol i vodu te blago smanjuju kiselost želuca.

Najčešće se uzimaju kod pojave blagih simptoma koji se javljaju povremeno. Velika prednost im je brzina djelovanja, a mana kratkoća djelovanja i samim tim potreba za čestim uzimanjem. Neki antacidi sadrže i alginatnu kiselinu koja zajedno sa slinom znatno umanjuje moguću iritaciju sluznice kod refluksa, pa su takvi proizvodi učinkovitiji od samih antacida.

ANTAGONISTI H2-RECEPTORA smanjuju primarno bazično lučenje želučane kiseline, kao i ono uzrokovano uzimanjem hrane.

Namjena je da se u samoliječenju koriste kod blagih do umjerenih oblika žgaravice ili dispepsije koji se pojavljuju povremeno. U usporedbi s antacidima, potrebno im je dulje vrijeme da počnu djelovati, ali zato im djelovanje duže traje.

INHIBITORI PROTONSKE PUMPE; IPP svojim djelovanjem mogu poptuno zaustaviti lučenje kiseline. IPP su predlijekovi kojima se nepovratno zaustavlja rad pumpe.

Zbog takvog je djelovanja blokada lučenja želučane kiseline dugotrajna i uglavnom dopušta jednodnevno doziranje. Namijenjeni su liječenju učestalih simptoma žgaravice i dispepsije kod osoba starijih od 18 godina. U odnosu na H2 antagoniste, dokazano brže dovode do cijeljenja gastroduodenalnih ulkusa. Također je utvrđena superiornost IPP-a u liječenju GERB-a te ulkusne bolesti povezane s primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIL).

Uz bezreceptne lijekove, u samoliječenju želučanih tegoba primjenjuju se brojni drugi bezreceptni pripravci.

ORGANSKI SILIKATI U OBLIKU GELA ima sposobnost da na sebe veže neketoksične i štetne tvari u crijevima, smanjujući učestalost stolice i trajanja proljeva. Kod želučanih tegoba preporučuje se u slučaju dispepsije, kako bi olakšao simptome nadutosti, mučnine i grčeva nakon neodgovarajuće, teške ili pokvarene hrane ili alkohola. Kliničke studije pokazuju da povećava uspješnost kod terapije pacijenata s pozitivnim nalazom H.pylori, a pokazuje i dobru učinkovitost kod upalnih bolesti želuca i crijeva, osobito kod erozivnoga gastritisa i duodenalnog ulkusa. Ne apsorbira se i ne ulazi u krvotok. U potpunosti je siguran za djecu (i novorođenčad) te za trudnice i dojilje.

BILJNE TINKTURE (ekstrakt stolisnika, brusnice, sladića, metvice, kurkuma, marulje) upotrebljavaju se kod ulkusne bolesti, infekcija H.pylori, žgaravice i dispepsije. U samoliječenju ih mnogi pacijenti uzimaju kod slabe probave i nadutosti, što ima povoljan učinak na smanjenje simptoma žgaravice i dispepsije.

ČAJEVI su također čest izbor u samoliječenju. Kod žgaravice i dispepsije preporučuje se čaj stolisnika, sljeza, nevena, sladića, te kamilice. Eterična ulja u aniševom plodu, kimovom plodu i plodu slatkoga komorača predstavljaju odlična sredstva protiv nadutosti, sprječavaju stvaranje plinova u crijevima i djeluju protiv grčeva glatkih mišića probavnog sustava. List paprene metvice smiruje grčeve i probavne smetnje praćene mučninom, nadimanjem, žgaravicom i podrigivanjem. Kamiličin cvijet ublažava grčeve i djeluje protuupalno. Čaj od metvice, zbog visokog sadržaja eteričnih ulja, ne preporučuje se kod prekomjernog lučenja želučane kiseline, nego samo kao pomoć kod probave hrane u osoba koje imaju simptome dispepsije bez znakova žgaravice i boli u gornjem i srednjem dijelu trbuha.

PROBAVNI ENZIMI se u samoliječenju uzimaju u različitim kombinacijama i jačinama u formulama. Nadomještanjeenzimima potiče i ubrzava razgradnju hrane i bolju iskoristivost hranjivih tvari. Time se u samoliječenju mogu znatno umanjiti simptomi žgaravice i dispepsije, što je osobito važno kod pacijenata koji često konzumiraju obilne, kasne večernje obroke, a imaju teškoća s GERB-om.

SODA BIKARBONA u tabletama i prahu otopljena u vodi zbog svojeg neutralizirajućeg djelovanja brzo otklanja simptome, ali ima kratkotrajan učinak. Na-hidrogenkarbonat brzo reagira s želučanom kiselinom i neutralizira je stvarajući sol, ugljični dioksid i vodu.

EKSTRAKT ALOE VERE često pacijenti traže za samoliječenje kod upalnih stanja sluznice. U medicinske svrhe se koristi lateks-žućkasta biljna tekućina koja se nalazi odmah ispod kože lista, ili gel-želatinozna tekućina kojom je ispunjena unutrašnjost lista.

PČELINJI PROIZVODI-propolis i med bogati polifenolima nalaze svoje mjesto u samoliječenju želučanih tegoba na temelju činjenice da pokazuju antibakterijsku aktivnost kod infekcija s H.pylori.

POLISAHARIDI, FLAVONOIDI, MINERALI se nalaze u novijim medicinskim proizvodima za zaštitu sluznice želuca te djeluju protiv želučane kiseline i refluksa. Polisaharidi stvaraju zaštitni sloj koji oponaša zaštitno djelovanje fiziološke sluzi. Flavonoidi imaju antioksidativna svojstva kojim djeluju protiv iritacije uzrokovane slobodnim radikalima.